Konfucijanski klasici

konfucijanski klasici (kineski rujia jingdian), klasična konfucijanska djela, proučavanje kojih je postalo važno obilježje kineske tradicionalne kulture kada je za dinastije Han car Wudi (141. pr. Kr. – 87. pr. Kr.) odbacio ostale škole i utvrdio konfucijanizam kao državnu ideologiju. Tijekom vremena k. k. postali su osnovnim ispitnim štivom za prijam u državnu službu, neporeciv pokazatelj odnosa u državi, društvu i obitelji, ključ za uspon i pad, podjele i okupljanja, teorijske rasprave i političke odnose.

Osnovu konfucijanskih klasika čini pet kanonskih knjiga (kineski wujing), u koje pripadaju: Knjiga mijena (Yijing), Knjiga povijesti ili Knjiga dokumenata (Shujing), Knjiga pjesama (Shijing), Zapisi o ritualima (Liji) i Knjiga anala proljeća i jeseni (Chun-qiu), s Komentarom Zuo Qiuminga (Zuozhuan). Povijesni zapisi bilježe i izgubljeno kanonsko djelo o glazbi, Yueji. …

Filozofski leksikon